Retrospektiva: tekst je napisan u rujnu 2026. prema zapisima i objavama iz tog vremena.
Od 16. do 20. ožujka 2026. bili smo na studijskom putovanju u Pijemontu. Putovalo nas je četrdesetak, jednim autobusom koji je krenuo iz Vinkovaca i putem pokupio kolege u Đakovu, Kutini i Zagrebu. U pet dana prešli smo oko 2.500 kilometara. Htjeli smo vidjeti kako rade tamošnje zadruge lješnjakara i prerađivači lješnjaka te što od toga možemo primijeniti kod kuće.
Zašto baš Italija
Lješnjak prodajemo u ljusci i gotovo sav izvozimo: izvoz je 2025. činio 98,5 posto naše prodaje. Tako radi i cijela zemlja. Prema podacima UN Comtradea i Eurostata, oko 99,6 posto hrvatskog izvoza lješnjaka u ljusci 2025. otišlo je u Italiju. Već u prvoj sezoni, 2023., naš je lješnjak otišao kupcu u Italiji. Tko želi razumjeti gdje završava hrvatski lješnjak, mora vidjeti Italiju iznutra.
Coricoop: zadruga godinu dana starija od naše
Jedna od stanica bila je zadruga Coricoop u mjestu Pocapaglia, specijalizirana za lješnjak s oznakom Nocciola Piemonte IGP. Prema podacima koje sama objavljuje, osnovana je 2021., okuplja više od 400 članova s više od 2.800 hektara i više od 1.500 tona lješnjaka u ljusci godišnje, a 2023. priznata je kao proizvođačka organizacija.
Za usporedbu: naša je osnivačka skupština održana 12. prosinca 2022. Coricoop je, dakle, tek godinu dana stariji od nas.
Ascopiemonte: razmjer građen desetljećima
Posjetili smo i Ascopiemonte, organizaciju proizvođača orašastih plodova ustrojenu kao poljoprivrednu zadrugu. Prema vlastitim podacima, osnovalo ju je 26. studenoga 1997. trideset članova. Danas navodi 536 članova koji lijesku uzgajaju na oko 3.500 hektara u pokrajinama Cuneo, Asti i Alessandria te dva pogona ukupnog radnog kapaciteta većeg od 80.000 kvintala, to jest 8.000 tona.
Zanimljiv je i jedan stariji podatak: 2017. Ascopiemonte je imao 600 članova i više od 3.000 hektara. Članova je danas manje, a hektara više. Zašto je tako, ne znamo i ne nagađamo. Vidjeli smo ono što se i iz brojki čita: takav razmjer ne nastaje u tri sezone, nego u gotovo tri desetljeća.
Dvije razine koje mi nemamo
Pijemont ima i nešto što mi nemamo: Konzorcij za zaštitu lješnjaka Nocciola Piemonte IGP, koji okuplja oko 1.000 gospodarstava i članova zadruga. To nije zadruga koja trguje lješnjakom, nego tijelo koje štiti i promiče oznaku zemljopisnog podrijetla, jedino koje za to priznaje talijansko ministarstvo poljoprivrede. Zaštita imena i zajednička prodaja ondje su dva odvojena posla, s odvojenim organizacijama. Mi takve podjele nemamo: imamo samo zadrugu.
Što već radimo s Italijom
U Pijemont nismo otišli prvi put. U rujnu 2025. naš upravitelj i suosnivač Tomislav Haršanji obišao je ondje specijalizirane rasadnike lijeske. S talijanskim rasadnicima razgovaramo o sortno čistim sadnicama za naše članove; to su razgovori, a ne ugovor.
Preko zadruge članovi su nabavljali i strojeve za berbu u inozemstvu: 2023. iz Turske, a od 2025. iz Italije.
Što slijedi
Iz Pijemonta smo se vratili s mjerilom. Coricoop pokazuje koliko brzo zadruga lješnjakara može narasti, a Ascopiemonte koliko dugo treba da se izgrade skladišta i pogoni tog razmjera. Mi smo između: iza nas su tri sezone zajedničkog plasmana i skladište koje opremamo iz godine u godinu.
Jedan naš plan ide u istom smjeru: oko budućeg prostora zadruge želimo posaditi vlastiti pokusni nasad, da se sorte, štetnici i agrotehnika mogu isprobavati ondje gdje ih članovi mogu vidjeti. Zasad je to plan, a ne nasad.
Sljedeće planiramo posjetiti lješnjakarski kraj oko Viterba u Laziju. Datuma još nema.
Dopuna iz rujna 2026.
U rujnu 2026. imamo 243 člana i 1.022 hektara aktivnih nasada upisanih u aplikaciju. Coricoop, zadruga tek godinu dana starija od naše, ima, dakle, znatno više članova i više od dva i pol puta više hektara.
Tekst je napisan u rujnu 2026. prema zapisima i objavama iz tog vremena.